Starovjerci: Život poslije višestoljetnog raskola

Zašto bi Sveta Rusija, koja je preživjela najezde Tatara i Poljaka i pretrpjela velika stradanja, pristala na grčko učenje u doba kada je cjelokupno grčko svećenstvo bilo pod vlašću turskih sultana? Oni koji su ovako razmišljali postajali su starovjerci.

Brojni svećenici i laici jednostavno nisu mogli shvatiti zašto se uvode "novotarije".

Konzervativnost i zatvorenost starovjerskog društva doprinijeli su očuvanju njihove vjere, običaja i kulture.

Ruska pravoslavna crkva priznala je starovjerce tek 1971. godine. Međutim, između njih i ostalih pravoslavnih vjernika i dalje postoje brojne razlike.

Starovjerci su bili progonjeni i u Ruskom Carstvu i u vrijeme sovjetske vlasti.

Starovjerci su bili progonjeni od državnih vlasti, odbacivali su brak i druge crkvene sakramente, početkom 20. stoljeća su bili pokretačka snaga ruskog kapitalizma, i opstali su do današnjih dana.

Kao što je često slučaj u vjerskim sukobima, bilo je teško razumjeti u čemu se zapravo razlikuju suprotstavljene strane: treba li se prekrižiti s dva ili tri prsta, i piše li se Kristovo ime "Isus" ili "Iisus"?

Podjele u Ruskoj pravoslavnoj crkvi produbile su se između 1650. i 1670. godine kao posljedica želje patrijarha Nikona da liturgiju uskladi s drevnom bizantskom tradicijom, da bolje opismeni svećenstvo, da odbaci duboko ukorijenjene no suvišne rituale i povrati važnost molitve.

Ruski vjerski pokret poznat kao starovjerstvo nastao je u 17. stoljeću. Pripadnici ovog pokreta bili su prisiljeni napustiti zemlju.

Crkvena reforma bila je potrebna, ali neumoljivost s kojom ju je Nikon provodio izazvala je raskol.