Ruski starovjerci iz delte Dunava

Preci Rusa Lipovana su ruski raskolnici ili staroobrednici koji su napustili Rusiju u strahu od progona. Oni su bili protiv reformi patrijarha Nikona, koji je 1652. donio odluku o ispravljanju crkvenih knjiga i unošenju nekih izmjena u obrede prema grčkom kanonu. U čitavoj Rusiji su od 1667. počeli progoni starovjeraca, koji su se križali s dva umjesto s tri prsta. Ovakav način križanja postao je njihov simbol. Službeno su proglašeni hereticima te su izopćeni. Najpoznatiji borci protiv reformi bili su protopop Avakum, autor znamenitih žitija, i boljarka Teodosija Morozova, koja je spaljena na lomači. Nju je na svojoj poznatoj slici ovjekovječio Vasilij Surikov.

Vasilij Surikov: Boljarka Morozova (1884-7), detalj. Državna galerija „Pavel Tretjakov“, Moskva. Boljarka Morozova prikazana je u lancima s uzdignuta dva prsta - simbolom staroobrednika.

Od surovih progona staroobrednici su se spašavali bijegom: bježali su na Don, u Kubanj, Sibir i na ruski Daleki Istok. U slabo naseljenu deltu Dunava prve grupe starovjeraca pristigle su oko 1720. Nešto kasnije su se iz Donske oblasti preselili i kozaci-starovjerci iz vojnih jedinica Ignata Nekrasova, i tu su ostali, asimiliravši se s Lipovanima.

Daleko od carske vlasti i turske administracije tadašnje osmanske provincije Dobrudže, Lipovani su relativno mirno mogli čuvati svoja vjerska uvjerenja i tradiciju. Smatra se da ovaj etnonim potječe od riječi „lipa“, od toponima Lipovci (mjesta gdje su nekada živjeli preci doseljenika), ili od nepravilno izgovorene riječi „filipovci“ (kako se zvao jedan od staroobredničkih pokreta).

Prvi Lipovani koji su se doselili na Dunav živjeli su u kolibama od trske. Tek u 19. stoljeću pojavljuju se prve kuće: drvena konstrukcija oblagala se trskom i premazivala blatom. Trska je još korištena za pokrivanje kuća i za loženje peći. U godinama kada su najezde skakavaca pustošile polja oko delte, lokalno stanovništvo nije imalo ni brašna pa je ribalo sušene štuke koje su se zatim miješale s usitnjenom biljkom vragolić. Od te smjese su pekli lepinje. Ovi izdržljivi ljudi s delte bili su spremni podnositi glad, požare i epidemije samo da bi se mogli slobodno moliti onako kako su to činili njihovi preci.

Lipovani do danas govore na specifičnom ruskom jeziku iz 17. i 18. stoljeća. Kao i ostali ruski starovjerci, Lipovani su vrijedni, uredni i čestiti ljudi. Vole raditi i dobro zaraditi. Ne vole alkohol i duhan. Kod Lipovana muškarci ne briju bradu, košulju nose preko hlača i uvijek su potpasani. Žene na Uskrs obavezno oblače sarafan. Samo staroobrednici pri molitvi još uvijek koriste posebnu vrstu kožnih krunica (na ruskom: „ljestovka“).

Lipovani čuvaju stare običaje karakteristične za rusku svadbu, Poklade (rus. maslenica) i neke crkvene praznike. Glavni čuvar te tradicije je, naravno, crkva u kojoj se služba vrši na arhaičnom ruskom jeziku. Pri crkvi rade ljetne škole gdje djeca Lipovana dopunjavaju obrazovanje koje tijekom školske godine stječu u rumunjskim školama.

U Rumunjskoj živi ukupno oko 30 tisuća Lipovana, uglavnom u oblasti Tulcea. Neki Lipovani su Rumunjskoj donijeli svjetsku slavu, na primjer Ivan Pacajkin, četvorostruki olimpijski prvak u veslanju u kanuu i devetostruki svjetski prvak (sedamdesetih i osamdesetih godina), koji sada radi kao glavni trener rumunjske reprezentacije u ovoj disciplini.

Lipovanska procesija. Fotografija: Maksim Avdejev.

Osim u Rumunjskoj, Lipovani žive i u susjednim oblastima koje pripadaju Moldaviji, Ukrajini i Bugarskoj, tako da prema neslužbenim procjenama u delti Dunava ima oko 100 tisuća Lipovana. Zajednica Rusa Lipovana u Rumunjskoj (službeni naziv ovog dijela ruske dijaspore) osnovana je 1990. Uspostavljeni su odnosi s Ruskom Federacijom. Zajednica izdaje novine „Zore“ i časopis „Kitež-grad“.

Međutim, u postsocijalističkoj Rumunjskoj Lipovani ne žive mirno. Politika rumunjskih vlasti prema ruskoj nacionalnoj manjini i ruskom jeziku, ekonomska kriza, nezaposlenost i nova pravila ribolova po standardima EU doveli su do odlaska mladih na Zapad u potrazi za boljom zaradom: u Italiju, Njemačku, Englesku i Španjolsku. Nažalost, nitko ne odlazi u Rusiju.

Danas je ugrožen i sam opstanak Lipovana kao posebne etničke grupe. Ruski državni organi koji održavaju kontakte s Rusima u dijaspori posljednjih godina ukazuju da je situacija krajnje alarmantna i aktivno se uključuju u rješavanje ovog problema. Budućnost Rusa Lipovana u Rumunjskoj zasada ostaje neizvjesna.