Ulaz u grad Tirnijauz u Baksanskoj klisuri.
Valerij Maticin/TASS
Kavkaske planine jedno su od najživopisnijih područja Rusije. One privlače ljubitelje ekstremnih sportova, kao i ljubitelje prirode. Pored turizma, Kavkaske planine poznate su i po prirodnim resursima.
U sovjetskom razdoblju ovdje su prvi put otkrivena nalazišta različitih ruda i rijetkih metala, što je prouzrokovalo masovnu izgradnju tvornica i nicanje radničkih naselja. Mnoga takva mjesta, međutim, nisu preživjela krizu 1990-ih (ovdje, u našem prethodnom prilogu, možete se upoznati s jezivim rudarskim naseljem Sadon u Sjevernoj Osetiji). Pogledajmo kako izgleda Tirnijauz, grad s najvećom nadmorskom visinom u cijeloj Rusiji.
Tirnijauz je udaljen samo 80 km od Naljčika, glavnog grada ruske republike Kabardino-Balkarije, na putu koji vodi prema planini Elbrus. Tirnijauz je smješten na 1300 metara nadmorske visine, a pojedina su gradska naselja i na većoj visini (prema različitim izvorima, između 1500 i 2000 metara iznad mora).
Ovdje je 1934. godine pronađeno nalazište rijetkih zemnih metala volframa i molibdena. Tijekom narednih nekoliko godina na tom su mjestu otvoreni rudnici i tvornice za preradu. Prvi gotovi proizvodi dobiveni su 1939. godine, ali je 1942. godine tvornica morala biti uništena, jer je njemačka vojska stigla do Kavkaza. Volfram je, između ostalog, bio neophodan u vojnoj industriji, pa sovjetsko rukovodstvo nije željelo da ovaj metal dospije u neprijateljske ruke.
Tvornica je obnovljena 1945. godine, odmah po završetku Drugog svjetskog rata. Ovamo su radi zaposlenja dolazili ljudi iz cijelog Sovjetskog Saveza. Rudarsko naselje brzo je raslo, tako da je Tirnijauz 1955. godine dobio status grada. U njemu je 1939. godine bilo 3500 stanovnika, a 1959. ih je već bilo gotovo 13 000.
Tirnijauz, Kabardino-Balkarska Republika, Rusija
Sergej Fomin/Global Look PressŠto se tiče arhitekture, grad se ni po čemu ne razlikuje od bilo kojeg drugog sovjetskog naselja. Zgrade su tipične, panelne i zidane ciglom, sa zelenim, ružičastim i bijelim pročeljima. Ali sve one izgledaju fantastično s planinskim pejzažem u pozadini.
Danas Tirnijauz ima malo stanovnika i podsjeća na napušteni grad duhova.
Katrina Kochneva/Global Look PressU trenutku raspada SSSR-a u gradu je živjelo preko 30 000 ljudi, i oni su većinom bili zaposleni u rudnicima i tvornicama za preradu volframa i molibdena. Međutim, uslijed ekonomske krize ijekom 1990-ih kompanija je prestala dobivati nove narudžbe, pa je 2001. godine bankrotirala.
Rudnici nisu održavani kako treba, objekti su bili zapušteni a metalni su dijelovi završili u starom željezu, isto kao i oprema. Tako je od nekada uspješnog grada ostala samo uspomena.
Nekadašnji rudari napustili su grad, prodavši svoje stanove za sitan novac žiteljima okolnih sela. Danas grad ima oko 20 000 stanovnika. Mnogi odlaze raditi u sela gdje cvjeta planinski turizam.
Ali grad ima i druge probleme, a ne samo ekonomske. Tirnijauz se, naime, nalazi na rijeci Baksan, a to na kabardinskom jeziku znači "koja se pjeni" ili "koja se razlijeva". Malo uzvodno cesta često bude blokirana bujičnim nanosima koji su u ovom kraju vrlo česti, događaju se gotovo svakog ljeta.
Bujična poplava bila je posebno jaka 2000. godine. Tada je odnijela osam ljudskih života, a 40 osoba nestalo je bez traga. Snaga bujice bila je toliko velika da su se zgrade ispred nje rušile kao da su od kartona. Preko 900 ljudi ostalo je bez krova nad glavom.
"Ja sam živio u Tirnijauzu od 1987. do 1996. godine. Moj je djed radio u ovom rudniku", piše bivši žitelj Aleksandar Jakovljev. "Kada smo odlazili, zapečatili smo stan, a sada tamo žive nepoznati ljudi čije je kuće zatrpao bujični nanos blata. Nije mi krivo, neka žive tamo. Šteta je što je nekada uspješan grad sada postao deponij, i što u njemu vladaju takvo rasulo i siromaštvo."
S vremenom je grad potpuno propao, ali je prije nekoliko godina naposljetku odlučeno da se tvornica obnovi.
Tako je 2021. godine na nalazištu Tirnijauza pokrenuta izgradnja nove tvornice "Elbrusmetal".
Najavljeno je da će tvornica biti otvorena 2023. godine, a da će već 2026. raditi punim kapacitetom. Očekuje se da će u sklopu ovog projekta biti otvoreno novih 800 radnih mjesta. Inače, nalazište je vrlo bogato, ono sadrži oko 40% svih rezervi ove rude u Rusiji.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
