Kiborg-štakori protiv narkodilera i terorista

Znanstvenici iz laboratorija „Neurotehnologije opažanja i raspoznavanja” Južnog federalnog sveučilišta predložili su da se supersenzitivno čulo mirisa štakora iskoristi za otkrivanje eksploziva.

Pretpostavlja se da će se kiborg-glodavci s mikročipovima ugrađenim u mozak moći koristiti kao specifični senzori.

Prema riječima znanstvenika, neuroni štakora, koji vrše recepciju nadražaja, sadrže na tisuće bjelančevina-receptora koji se obnavljaju prirodnim putem. To štakorima omogućava da razlikuju veći broj mirisa nego suvremeni aparati ili čak psi.

12 ruskih izuma koji su promijenili svijet

Novi izum omogućava da se kod štakora razina prepoznavanja supstanci podigne na dosada neviđenu razinu, tvrde autori projekta.

Mikročip će biti u stanju pratiti fiziološke reakcije životinja na miris, čak i kada je koncentracija supstance za kojom se traga izuzetno mala, tj. kada sami glodavci ne reagiraju na nadražaj. Signal se i u tom slučaju prenosi na kompjuter i na njega mogu reagirati specijalne službe.

Teškoće u realizaciji ideje

Zasad ovaj laboratorijski instrument postoji samo u verziji s kablom i promjer njegove primjene određuje dužina tog kabla, a ona iznosi 5 metara. U dalekoj budućnosti kiborg-štakori će moći samostalno istraživati objekte ulazeći na mjesta koja su najteže dostupna. Zasada se uređaj sastoji od „kutije” sa štakorima i kablom. Međutim, i u ovoj varijanti znanstvenici će morati prevazići neke teškoće.

„Štakor može pregristi ili pokidati kablove. Zato su za vrijeme eksperimenata životinje sada uspavane”, objašnjava šef laboratorija Dmitrij Medvedev.

Drugi zadatak koji stoji pred znanstvenicima je shvatiti što se događa u mozgu štakora kada on osjeti konkretan miris, i izdvojiti moždani impuls koji predstavlja reakciju na eksploziv. U realnim uvjetima je gotovo nemoguće da se štakor izolira od sporednih nadražaja. 

Vojska kiborg-štakora

Na projektu rade istovremeno tri grupe stručnjaka: fiziolozi treniraju životinje da razlikuju imitacije narkotika i eksploziva, inženjeri usavršavaju aparaturu, a programeri prave matematičke algoritme za istraživanje rezultata, koje se vrši na temelju statističkih podataka o moždanim impulsima kao reakcijama na različite mirise.

Osm toga, jedna životinja može se obučiti da reagira samo na jedan miris. To znači da će u budućnosti na svakom kontrolnom punktu biti potrebna „vojska” kiborg-štakora.

„Potrebna su 2-3 mjeseca za obuku jednog štakora da reagira na jednu supstancu, a laboratorijski štakor živi samo oko godinu dana”, objašnjava Medvedev. „Vrlo mladi štakori se ne mogu koristiti, a stare jedinke gube čulo mirisa”.

Znanstvenici planiraju sredinom 2016. godine završiti maketu ovog biotehničkog sustava.

Za projekt su već zainteresirani Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo za izvanredne situacije Rusije. Štakori su, naime, isto u stanju po mirisu detektirati određene bolesti, i to u najranijim stadijumima, kada druge metode još ne daju rezultate. To se, između ostalog, odnosi na tuberkulozu i neka onkološka oboljenja.

Štakori se isto mogu koristiti i prilikom potrage za nestalim licima u izvanrednim situacijama. Međutim, prema riječima znanstvenika, zasad je nedostižan zadatak naučiti ih da u uvjetima ograničenog vremena razlikuju miris živog i mrtvog čoveka.

U Tanzaniji, Mozambiku, Angoli, Kambodži i na Tajlandu afrički štakori se koriste za otkrivanje mina. U Kolumbiji laboratorijski pacovi rade s kopnenim minama. U nizozemskoj policiji koriste se za otkrivanje tragova baruta, a policija Izraela pomoću glodavaca sprovodi kontrolu prtljaga na aerodromima. U svim ovim slučajevima se koriste štakori koju su trenirani pomoću straha i bola (na primjer, od strujnog udara) ili pomoću hrane. Kada pronađe traženi miris životinja se zavuče u specijalnu rupu ili zauzme poseban položaj.

Ruski znanstvenici uspješno implantirali prvu štitnjaču iz 3D printera