„Tulipan”: Najmoćniji nuklearni minobacač opet u stroju

Opasno oružje ljupkog imena

Samohodni minobacači 2S4 „Tulipan” imaju veći kalibar od sličnih zapadnih modela. Bili su gotovo skinuti s liste naoružanja. Prema podacima za 2015. u Rusiji je ostalo 430 primjeraka ovakvog oružja koje se nalazilo u hangarima. Međutim, u učinkovitost ovog vida naoružanja ne može se sumnjati čak ni sada, poslije 43 godine od uvođenja „Tulipana” u vojsku.

Nomenklatura projektila municije za „Tulipan” uključuje nagazna, zapaljiva, vođena, kasetna, neutronska i nuklearna zrna, od kojih neka mogu pogađati ciljeve i na udaljenosti od 20 km.

Vođene mine su najsuvremenija municija, one ulaze u sastav sustava 1K113 „Smeljčak”. U sastav ovog sustava ulaze: 240-milimetarski projektil 3VF4 s nagaznim punjenjem 3F5, laserski pokazivač cilja-daljinomer 1D15 sa sredstvima za sinkronizaciju 1F35K i 1A35I. Moćna mina za sustave „Smeljčak” i „Smeljčak-M”, teška 134 kilograma, „osvjetljava” se laserskim zrakom radi povećanja preciznosti pogađanja cilja. Trajanje ovog procesa svedeno je na minimum, što protivniku onemogućava pravovremeno ometanje i sprečavanje uništenja objekta.

Kasetna municija minobacača 2S4 „Tulipan” mogla bi uništiti teritorij veličine četiri nogometna terena. Snaga jednog projektila iz ovog minobacača uništava cilj koji je nedostupan za bilo koje drugo artiljerijsko oruđe. Osim toga, za ovu najmoćniju samohotku napravljena je mina sa specijalnim, nuklearnim punjenjem.

Artiljerijsko oružje visoke preciznosti

Deset podataka o krstarici „Moskva” – „ubojici nosača aviona“

Međutim, glavna prednost minobacača 2S4 sastoji se u mogućnosti gađanja iz takozvanog „ugla maksimalne visine”. Osim jedinstvenih karakteristika oruđa, bit ovakvog gađanja je u tome da minobacač koristi specijalnu vođenu minu, kojom iskusni artiljerci mogu pogađati točkaste ciljeve poput visoko preciznih avionskih bombi.

Petočlanoj posadi je potrebno svega nekoliko minuta da postavi 2S4 „Tulipan” u borbeni poredak. Samohodni minobacač isto bi bez problema mogao napustiti položaj nakon nanošenja udara po protivniku.

2S4 „Tulipan” je pogodan za vođenje borbenih akcija u gradskim uvjetima i juriš na utvrđene položaje protivnika u obrambenim punktovima zahvaljujući visokoj manevarskoj sposobnosti i prohodnosti baterije, kao i optimizaciji djelovanja posade vozila putem automatizacije procesa opsluživanja, bez potrebe za ručnom pripremom borbenih položaja.

Sovjetska vojska je koristila 2S4 „Tulipan” tijekom sukoba u Afganistanu. Ruska vojska je koristila rušilačku moć minobacača i tijekom prvog rata u Čečeniji, uništavajući grupacije žive sile neprijatelja i točkaste ciljeve. Na primjer, ovim minobacačima uništena su moćna utvrđenja koja su teroristi napravili na teritoriju rafinerije nafte u Groznom.

Uvođenje „Tulipana” u suvremenu rusku vojsku posljedica je nedavno objavljenog povećanja brojnosti artiljerijskih jedinica. One se formiraju već sada, ali se naoružavaju starim materijalnim resursima do početka serijske proizvodnje najnovije samohotke „Koalicija”. Time je nuklearni minobacač „Tulipan”, kao najmoćniji u povijesti artiljerije, dobio šansu za novi život.

S oruđem kalibra 240 mm „Tulipan” je najveći u seriji samohodnih artiljerijskih uređaja koji nose „cvjetna” imena: „Karanfil”, „Akacija”, „Zumbul”, „Božur”.

Deset podataka o novom ruskom arktičkom helikopteru