Mjesto za ufologe i NLO-e: neobične zone na Uralu

Ural, najstariji vijenac planina na svijetu, poznat je ne samo po svojoj jedinstvenoj bajkovitoj prirodi, koja se pruža dvije tisuće kilometara od sjevera prema jugu u samom srcu Rusije, nego i po brojnim zonama u kojima se, kako tvrde mnogi, pojavljuju NLO-i, mistične pojave i različite anomalije.

Nešto iz povijesti mističnih pojava

Među anomalijske točke Urala ubraja se preko 50 mjesta sjevernog, srednjeg, južnog, subpolarnog i polarnog Urala. Po mišljenju ufologa, na nevjerojatne pojave možete naići ne samo u dubokoj neprohodnoj šumi i na skrivenim mjestima, nego i nedaleko od naselja, a ponekad čak i unutar njih. Poznati su desetke, ako ne i stotine, svjedočenja očevidaca koji su ovdje vidjeli različite vrste NLO-a - izduženog oblika, oblika piramide, sfere ili diska.

Putevima dragulja: Geološki turizam na Uralu

Prvi "susret s posjetiteljima iz svemira" koji se navodi u povijesnim kronikama zabilježen je na Uralu još u 18. stoljeću, kada je ovdje počeo aktivan razvoj metalurgije. Do naših dana su došla svjedočenja o neobičnim vatrenim loptama koje su kod radnika u ono vrijeme izazivale paniku.

Neki izvori, pozivajući se na arhivu Povjerenstva za meteorite Akademije nauka SSSR-a, govore o tome da su stanovnici ovog područja 1927. promatrali eksploziju NLO-a izduženog oblika na Uralu u blizini grada Karpinski.

Najviše misterija povezano je s nesrećom s NLO-om u SSSR-u koja se dogodila 1980. u Verhoturskom rajonu Sverdlovske oblasti, između naselja Lihan, Glazunovka, Kosolmanka i Karelin. Navodno su kasno navečer tri ili četiri neidentificirana leteća objekta pogođena sredstvima PZO. Nekoliko raketa je oborilo ogroman diskoid promjera oko 26 metara i visine oko 5 metara. U njemu su pronađena tijela dva patuljasta živa bića.

Prema podacima permskih ufologa, na sjeveru Permske Oblasti, preko 100 km sjeverno od Perma, 1989. se na močvarni teren vojnog poligona srušio NLO u obliku diska, koji je ličio na ogromnu gljivu promjera oko 12 metara.

O ovim događajima postoji vrlo malo informacija, one se drže u tajnosti i prenose se kao glasine, hipoteze i pretpostavke. Predstavljamo nekoliko najpoznatijih anomalnih zona na Uralu.

Moljopski trokut

Izvor: PressPhoto

Prošlo je 30 godina otkako je otkrivena najpoznatija anomalna zona u Rusiji. Ona se nalazi na granici Pemskog Kraja i Sverdlovskogodručja i naziva se obično "Permska anomalna zona" ili "Moljopski trokut". Zona se nalazi na oko 10 km od sela Moljopka, koje je osnovano 1787. To je zabačeno, nepristupačno mjesto kod ušća rijeke Moljopke u rijeku Silvu. Površina zone na kojoj se odvijaju neobične pojave je oko 70 četvornih kilometara. Uglavnom je to gusta neprohodna šuma.

Moljopka je postala široko poznata tek nakon što je u listopadu 1983. permski geolog Emil Bačurin vidio svjetlost nad šumom i kružni trag na uzoranom polju promjera 62 metra. Ovo mjesto je i prije toga bilo na lošem glasu. Postoje podaci da su još 1830-ih seljaci opisivali različite letjelice koje su se pojavile nad Moljopkom. A iskusni lovci ponekad su tjednima lutali izgubljeni na malom prostoru površine oko 7 puta 7 km.

Izgradnja Transsibirske željeznice kroz objektiv američkog fotografa

Priviđenja iz prošlosti ili budućnosti, radiostezijskom metodom utvrđene anomalije, raznobojni bljeskovi, munje u boji, leteći svjetlosni objekti, glasovi nepoznatog podrijetla, zvižduk, drevno zborno pjevanje, poremećeno funkcioniranje foto i video tehnike, promjene u vremenskom toku, dojam prisutnosti nekog nepoznatog, glavobolje, nagli porast tjelesne temperature, osjećaj užasa... - ovo je djelomičan popis svih "ljepota" koje, prema svjedočenju očevidaca, mogu očekivati ​​oni koji se nađu u ovom neobičnom "rezervatom NLO-ova".

Znanstvenici su pokušali dati racionalno objašnjenje fenomena Moljopke. Po njihovom mišljenju, magnetsko polje u ovom području utječe na kretanje rijeke Silve, koja okružuje tajanstveni trokut sa svih strana. Ali kako objasniti neidentificirane leteće objekte koje ljudi i dalje opažaju na ovom mjestu?

U Moljopki se među stanovnicima lako može naći vodič koji će svakome tko to poželi pokazati najznačajnija mjesta: Poljanu užasa, anomaliju Piramide, Vještičje krugove, Astralnu poljanu, Telefonsku govornicu (gdje telefonska veza postoji samo na površini od 4 kvadratna metra), Ranč mrtvih , Terasu negativnih emocija, Zmijsko brdo (najljepše mjesto s kojeg se pruža pogled na zonu anomalija) i mnogo toga drugog.

Iljmenski rezervat

Izvor: Press Photo

Iljmenski državni minerološka rezervat poznat je ne samo po izuzetnoj netaknutoj prirodi, nego i po fenomenu "rupa bez dna". Na padini u blizini grada Mijas, pored vododerine, u jamama kuda na proljeće otječe voda od snijega koji se topi, mogu se vidjeti rupe promjera ne više od 15 centimetara, čija se dubina ne može mjeriti. Ufolozi smatraju da ove rupe nastaju kada neidentificirani leteći objekti iz tla izvlače rijetke elemente kojima je bogata površina rezervata.

Planina Taganaj

Izvor: Lori Images / Legion Mediahttp://hr.rbth.com/manager/

Jedan od najživopisnijih dijelova Urala, carstvo stijena i jezera, planinske tundre, neprohodne tajge, vrletnih potoka i kamenih rijeka. Ova planina je dio nacionalnog parka u planinskim lancima Taganaj na Južnom Uralu, koji se nalaze nedaleko od sjeveroistočnog predgrađa grada Zlatoust. Turiste često upozoravaju da na Taganaj nikako ne idu bez iskusnog vodiča.

Kažu da se ovdje mogu vidjeti NLO-i, energetske kugle, "šetajuća" magla, priviđenja iz prošlosti ili budućnosti (kronomiraži), utvare, učestale kuglaste munje, svjetlosni stupovi nepoznatog podrijetla, pojave zvučnih halucinacija i naglih promjena meteoroloških uvjeta, a da se na posebno udaljenim mjestima čak može naići na snježnog čovjeka (jetija) i kijalimsku babu (avet koja pokazuje put onima koji se izgube ili najavljuje nesreću). Prema legendi, u ovim krajevima se može sresti i kištimski patuljak (biće koje se sreće u okolici grada Kištim koje se pojavilo poslije havarije u kombinatu za proizvodnju preradu nuklearnog materijala "Majak" 1957. godine).

Na planinskom pojasu Urenjga (jednom od najdužih na južnom Uralu) i u selu Veselovka primjećena su "klasična gnjezdilišta munja": ovdje se često pojavljuju kuglaste munje, kugle elektriciteta koje udaraju uvijek u ista mjesta, krivudaju pri kretanju i opstaju relativno dugo. Ovaj fenomen nastaje na mjestima sa sniženim električnim otporom tla, što svjedoči ili o površinskim ležištima metala ili o postojanju podzemnih izvora.

Za najtajanstveniju točku smatra se Velika mahovinasta močvara površine 36 četvornih kilometara, koja se nalazi u ogromnoj depresiji tektonskog porijekla. Neki očevici tvrde da na ovom mjestu može doći do djelomičnog gubljenja orijentacije i promjene psihičkog stanja, zbog čega zalutaju čak i iskusni čuvari šume. U ovom kraju turistima često stradaju mobiteli i foto-aparati. Većina fenomena se objašnjava specifičnostima elektromagnetskog zračenja iz brojnih tektonskih rasjeda.

Jelenski potoci

Izvor: Sergej i Jelena Peškov

Tisuće turista i stanovnika Urala posjećuju park prirode "Jelenski potoci" kako bi se divili čarobnoj drevnoj prirodi, tajanstvenom stenju i pećinama, svetoj reci Sergi i jedinstvenom bilju koje se ubraja u zaštićene prirodne vrste. Park se nalazi 100 km jugozapadno od Ekatarinburga na rijeci Sergi pored stanice Bažukovo.

Jelenski potoci nisu samo omiljena ruta za šetnju vikendom među stanovnicima Srednjeg Urala, nego i mjesto privlačna za ufologe, koji su u nekim zonama parka otkrili veliki broj anomalnih pojava. To su svjetleće kugle koje izlijeću iz vode, anomalno drveće, pojave NLO, pokretni plamenovi, neobične zvučne pojave, siluete životinja i predmeta. Događa se da se ljudi odjednom osjete loše ili dobiju halucinacije, a foto-aparati bilježe različita bića i "plazmoide". Po mišljenju ljubitelja paranormalnog, posebno veliki broj neobičnih i nerazumljivih pojava bilježi se u udaljenom dijelu parka koji se naziva Mitkina jezera. Ona se nalaze odmah iza Velike jame, koja više podsjeća na mjesto gdje se srušio leteći tanjur, nego na prirodnu tvorevinu.

"Sverdlovski trokut"

"Sverdlovski trokut" ili "Berjozovski trokut" je prostrana anomalna zona u okolici Ekaterinburga. Trokut se nalazi između Šartaškog kamenoloma, puta prema Novo-Sverdlovskoj termoelektrani i grada Berjozovski. U središtu trokuta nalaze se teško prohodne močvare, četinarske šume i stjenovita uzvišenja. Ufolozi kažu da se u ovom trokutu tijekom posljednjih 20 godina redovito događaju različite neobične pojave: mogu se vidjeti lutajući plamenovi i leteći tanjuri (pretpostavlja se - NLO), a kažu da dolazi i do preskoka u vremenu. Direktor mjesnog muzeja ufologije kaže da je jednom ovdje za sat vremena pješice prešao 10 km, iako mu je za to obično potrebno najmanje dva sata. Očevici tvrde da se susreću s misterioznim događajima: ljudi gube orijentaciju i lako zalutaju, nailaze na staze koje ih vode na jedno isto mjesto, a vozači noću viđaju siluete i priviđenja koja lebde nad putem.