Najkrvavija bitka u povijesti čovječanstva odnijela je preko milijun života i preokrenula je tok Drugog svjetskog rata. Crvena armija tada je preuzela inicijativu i nije popuštala do samog kraja ratnog konflikta. Kako je i kojom cijenom izvojevana ta pobjeda?
Bitka za Staljingrad, sovjetski tenkovi T-34 u borbi, 1942. ili 1943.
Sovfoto/Getty ImagesNakon teškog poraza koji su krajem 1941. godine doživjeli kod Moskve, Nijemci nisu mogli istovremeno krenuti u ofenzivu duž cijelog sovjetsko-njemačkog fronta kao što je bio slučaj na početku operacije "Barbarossa", pa su se umjesto toga usredotočili na južni pravac. Adolf Hitler je 5. travnja 1942. godine usvojio plan koji je dobio naziv "Operacija 'Plavo'", čiji je najvažniji cilj bilo osvajanje bogatih naftnih polja na Kavkazu, gdje se vadilo 70% ukupne sovjetske nafte.
U proljeće 1942. godine Wehrmachta je držao svoje položaje na istoku Ukrajine pripremajući se za veliku ljetnu ofenzivu. Međutim, planirana "naftna" kampanja nije mogla biti realizirana bez pouzdanog pokrivanja s krila. Zbog toga dijelovi njemačkih trupa dobili zadatak probiti se prema Staljingradu, velikom industrijskom i transportnom centru, i da tamo napraviti čvrsta uporišta duž Dona i Volge.
Njemačke trupe kod Majkopa.
Javna domenaCrvena armija i sama je doprinijela ostvarivanju tih planova. Naime, sovjetske su trupe 12. svibnja krenule u ofenzivu kod Harkova, u kojoj su doživjele potpuni krah i izgubile preko 200 000 vojnika. Ovdje možete pročitati više o bitci uslijed koje je sovjetska obrana postala znatno slabija dok su se s druge strane znatno povećale šanse da Wehrmacht izvede uspješan prodor prema Staljingradu.
"Operacija Plavo" počela je 28. lipnja. Njemačke su trupe velikom brzinom napredovale u dva pravca: prema Kavkazu i prema Staljingradu. Prevaljivale su stotine kilometara i odsijecale desetke tisuća sovjetskih vojnika od njihove glavnine. Ovdje saznajte kako se Nijemcima na jugu Sovjetskog Saveza pružila prilika za novi "blickrig".
Staljingrad je žestoko bombardiran 23. kolovoza 1942. godine. Poginulo je preko 40 000 ljudi, a većina zgrada pretvorena je u ruševine.
Njemačka pješadija
Njemački državni arhiv (Bundesarchiv)Tragedija koju je toga dana doživio sovjetski grad bila je slična onoj u britanskom Coventryju, koji je dvije godine ranije također razoren bombardiranjem.
Pod pritiskom 6. armije Friedricha Paulusa i 4. tenkovske armije Hermanna Hotha sovjetske su se trupe povlačile prema Staljingradu. Sredinom rujna 1942. godine Nijemci su se upustili u žestoke i krvave ulične borbe u samom gradu.
Staljingrad 1937.
TASSStaljingrad, koji je za Hitlera u početku bio drugostupanjski pravac, sada je postao glavni cilj. Obje su strane uporno slale u ovu "klaonicu" sve više i više snaga, tako da se grad pretvorio u pravi pakao na zemlji. O tome slikovito svjedoče sjećanja očevidaca i pisma s fronta.
Staljingrad je branila 62. armija generala Vasilija Čujkova. Zapovjednik je najviše pažnje posvetio formiranju manjih mobilnih jurišnih grupa koje su se "rukama i nogama ukopavale u zgrade i zemlju i čekale dolazak fašista, da bace na njih granatu", ili su podzemnim tunelima prodirale u neprijateljsku pozadinu zadajući tamo Nijemcima bolne udarce. Ovdje čitajte više o ulozi generala Čujkova u obrani grada na Volgi.
Staljingradska bitka, 1942. Pogled iz ptičje perspektive na bombu bačenu na kemijsku tvornicu u Staljingradu, Sovjetski Savez.
Heinrich Hoffmann/Getty ImagesNajveći teret borbe pao je, naravno, na pleća običnih vojnika. Ovdje su detaljno opisane herojske epizode Staljingradske bitke, na primjer obrana Pavlovljeve kuće ili opsada "Ljudnikovljevog otoka", kada je neprijatelj pritjerao uz Volgu i s tri strane opkolio 138. pješadijsku diviziju pukovnika Ivana Ljudnikova, a njeni su vojnici duže od mjesec dana držali majušni komad zemlje pored tvornice "Barikade".
Pored Wehrmachta, branitelji Staljingrada morali su se boriti i protiv drugog, "nevidljivog" neprijatelja. Gradu je, naime, prijetila epidemija kolere, i samo zahvaljujući nadljudskim naporima sovjetskih liječnika izbjegnuta je katastrofa. Ovdje pročitajte kako se sve to odigravalo.
Sovjetske trupe brane grad.
Keystone-France/Getty ImagesNijemci su zauzeli veći dio grada, no nije im uspjelo u potpunosti ga osvojiti prije mrazeva. Šesta armija još je uvijek vodila teške borbe u gradu kada su sovjetske snage 19. studenog neočekivano krenule u veliku stratešku ofenzivu koja je dobila naziv "Operacija Uran". Bio je to snažan udarac po krilima njemačkih trupa, gdje su bile slabije rumunjske jedinice.
U nadi da će izbjeći katastrofu, Nijemci su brzo poslali saveznicima rezerve kao pojačanje. Zanimljivo je da je čak i u to strašno vrijeme bilo slučajeva koji predstavljaju pravi kuriozitet. Na primjer, njemačka 22. tenkovska divizija nije mogla priteći u pomoć izmrcvarenoj Trećoj rumunjskoj armiji, i to zbog običnih miševa! Ovdje možete pročitati više o podvigu "domoljubnih" glodavaca.
Obruč oko grupe armija Friedricha Paulusa koja je brojala 330 000 vojnika zatvoren je 23. studenog. Međutim, u tom trenutku nacistima još uvijek nije izgledalo da je situacija katastrofalna. Hitler je naredio Šestoj armiji da se drži u gradu, da se opskrbljuje zračnim putem i čeka pojačanje.
Njemački ratni zarobljenici
Vladimir Judin/SputnikI zaista, 12. prosinca počela je operacija "Zimska oluja", tj. grupa armija "Don" pod zapovjedništvom feldmaršala Ericha von Mansteina krenula je u proboj obruča. Koliko su oni uspjeli prići gradu i zašto im taj pokušaj nije urodio plodom – o tome detaljnije pročitajte ovdje.
Početkom 1943. godine Nijemci su izgubili svaku šansu da oslobode svoje opkoljene trupe. I pored toga, mnogi Paulusovi vojnici još su uvijek vjerovali da će Hitler ispuniti obećanje i poslati im pojačanje.
Sovjetski vojnici sa zarobljenim Friedrichom Paulusom.
Ilja Tarancov/TASSSovjetske trupe preživjele su "Zimsku oluju", a zatim potukle talijanske i rumunjske saveznice Nijemaca na Donu i potisnule neprijatelja nekoliko stotina kilometara od grada, da bi na kraju otpočele plansko uništavanje neprijatelja u obruču. Kako je vojska generala Konstantina Rokosovskog sjajno izvela operaciju "Prsten" možete saznati ovdje.
U noći uoči 31. siječnja 1943. godine jedinice 38. motostreljačke brigade 64. armije probile su se do zgrade robne kuće u centru Staljingrada i blokirale je sa svih strana. Upravo se u toj zgradi nalazio stožer Šeste armije Friedricha Paulusa. Više o svim detaljima zarobljavanja njemačkog feldmaršala Paulusa, o njegovoj daljoj sudbini i ulozi u Nürnberškom procesu čitajte ovdje.
Oslobođeni Staljingrad, sječanj 1943.
Sovfoto/Getty ImagesDva dana kasnije, 2. veljače, posljednji njemački kontingent pod zapovjedništvom generala Karla Streckera kapitulirao je blizu Staljingradske tvornice traktora i tvornice "Barikade". Toga je dana okončana najvažnija bitka Drugog svjetskog rata.
Trijumf na Volgi postignut je zahvaljujući junaštvu sovjetskih vojnika, višem nivou vojne vještine koji su dostigli zapovjednici Crvene armije i nizu grešaka koje je napravilo njemačko zapovjedništvo. Ovdje čitajte više o tome.
Teško je precijeniti značaj sovjetske pobjede u Staljingradu. Nacističkoj Njemačkoj i vojnopolitičkom bloku Sila Osovine nanesen je težak udarac. Članice antihitlerovske koalicije bile su ohrabrene tom pobjedom, a Crvena armija preuzela je inicijativu u ratu i čvrsto je držala u svojim rukama do kraja rata. Ovdje saznajte više o tim i drugim posljedicama najkrvavije bitke u povijesti čovječanstva.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
