Sovjetskoj vojsci se 31. siječnja predala Šesta armija Wehrmachta na čelu s generalom Paulusom, neposredno prije toga unaprijeđenim u čin feldmaršala. Taj događaj je snažno potresao cijelu Njemačku u kojoj je tada proglašena trodnevna žalost. Staljinu je o tome prvi raportirao maršal Konstantin Rokosovski telegramom:
"Bivši zapovjednik Šeste njemačke armije, general-pukovnik tenkovskih trupa, a sada general-feldmaršal Paulus, kao i načelnik stožera Šeste njemačke armije general-major Schmidt sa stožerom, predali su se našim jedinicama te su 31. siječnja 1943. dovedeni u stožer 64. armije. Odatle se šalju u stožer Donskog fronta. Zapovijedanje južnom grupom Paulus je prepustio zapovjedniku 7. pješačke divizije, generalu-bojniku (prezime), a ovaj je naredio trupama južne grupe da obustave borbena djelovanja i sam se također predao. Borbena djelovanja južne grupe njemačke vojske su obustavljena i sada se njezini vojnici predaju našoj vojsci. Paulus je odbio narediti sjevernoj grupi prekid borbenih djelovanja, pod izgovorom da on njima više ne zapovijeda. Sjeverna grupa njemačkih trupa i dalje uporno pruža otpor. Zapovjednik trupa Donskog fronta, general-pukovnik Rokosovski".
Predaja Paulusa, 31. siječnja 1943.
WikipediaVrlo je zanimljivo čitati novine koje su u to vrijeme tiskane na frontu. Za njih su karakteristične bilješke o podvizima raznih jedinica i pojedinih vojnika i časnika Crvene armije.
Primjerice, evo što piše borbeni list 13. gardijske streljačke divizije "Za slom neprijatelja" od 6. rujna 1942. godine, kada je Staljingradska bitka još uvijek bila u punom jeku:
"Borbene zastave pukovnija, brigada i divizija Staljingradskog fronta proslavile su se u mnogim ratnim podvizima. Mnogi pukovnije i divizije sada idu u borbu pod gardijskim zastavama. Svaki dan borbe rađa na tisuće heroja. Danas ratnici na frontu s radošću saznaju vijesti o hrabrim podvizima bataljuna kojim zapovijeda natporučnik Pronjkin. Ovaj junački bataljun je hrabrim i vještim manevrom zauzeo neprijateljsko uporište koje su branila dva neprijateljska bataljuna. Podvizima se proslavila i herojska jedinica kojom zapovijeda potpukovnik Gorelik. Ona je izdržala napad 130 njemačkih tenkova".
Najveći dio materijala koji je objavilo Ministarstvo obrane Rusije vezan je za popratne dokumente uz nagrade, gdje se govori o pravom junaštvu. Jedan od najpoznatijih heroja Staljingradska bitke je zapovjednik mitraljeskog odjeljenja 42. gardijske pukovnije 13. gardijske streljačke divizije, gardijski vodnik Jakov Pavlov. On je s nekoliko svojih boraca 58 dana branio jednu zgradu u Staljingradu, koja je kasnije dobila ime po njemu. "Kuća Pavlova" postala je poznata zahvaljujući čestoj usporedbi da je Wehrmacht u borbi za tu kuću izgubio više vojnika nego prilikom zauzimanja Pariza.
"Nijemci su 10. listopada 1942. neprekidnim prebacivanjem novih snaga pritisnuli naše jedinice uz Volgu. Na trgu "Deveti siječnja" neprijatelj je toga dana zauzeo zgradu koja je imala posebno važan strateški značaj. Iz te zgrade se vidio skoro cijeli Staljingrad i mogla se otvarati vatra na one koji prelaze Volgu. Zapovjedništvo pukovnije i divizije je postavilo zadatak da se ta zgrada zauzme. Nijemci su dobro shvaćali važnost te zgrade, i zato su je svim silama branili. Zadatak oslobađanja zgrade povjeren je zapovjedniku mitraljeskog odjeljenja garde, vodniku Jakovu Pavlovu.
Pavlov je poveo tri borca i krenuo u izvršavanje ovog krajnje teškog borbenog zadatka. Nijemci su ih primijetili kako puze prema zgradi preko asfaltirane ulice i otvorili su paljbu iz sveg raspoloživog oružja, ali su ruski borci već stigli do zida zgrade. Prodrijevši u kuću, Pavlov je ostavio jednog borca na ulazu, a s drugim je pregledao prostorije u prizemlju i u jednoj od njih primijetio skupinu od osam Nijemaca. Tiho su se prikrali toj sobi i bombama pobili cijelu grupu. Prilikom dalje provjere prostorija Pavlov je u podrumu otkrio grupu od sedam Nijemaca. I njih je likvidirao vatrom iz automata".
Ove suhoparne fraze ne mogu opisati sav užas uličnih borbi koje nisu viđene u povijesti ni prije Staljingrada ni poslije njega, kada se u neprijatelja pucalo s male udaljenosti, gotovo nadohvat ruke.
"Četvorica hrabrih boraca su postupno očistila zgradu od neprijateljskih vojnika i zauzela je. Mitraljeze koji su ostali kao trofej poslije Nijemaca Pavlov je postavio na tri strane i učvrstio borbeni položaj. Njih četvorica su držali zgradu 30 dana i noći, odbivši preko 40 kontranapada. Za to vrijeme su likvidirali skoro cijeli bataljun njemačke pješadije. Pavlov osobno je ubio preko 90 Nijemaca. Zgrada je branjena do potpune likvidacije njemačkih odreda oko nje. Pavlov je u borbama u Staljingradu ranjen 25. studenog 1942. te je evakuiran u bolnicu. Za junaštvo i hrabrost koje je pokazao u borbi protiv njemačkih agresora dobio je zvanje 'Heroj Sovjetskog Saveza'".
Lakonske faze dokumenata o nagrađenim borcima su kvintesencija jedne od najstrašnijih bitaka u povijesti čovječanstva i živi ljetopis podviga staljingradskih junaka o kojima se i danas snimaju filmovi i pišu knjige.
Pročitajte i: Kako je Crvena armija pobijedila u Staljingradskoj bitci: Tri najvažnija faktora
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
