Šetnja ulicama Sankt-Peterburga u društvu Dostojevskog

"Ovo je grad pomahnitalih ljudi... Zaista su rijetka mjesta gdje su tako česti mračni, surovi i neobjašnjivi duševni porivi kao u Sankt-Peterburgu." ("Zločin i kazna")

"Svijetložute, drvene, male kuće izgledale su prljavo i sumorno sa svojim zatvorenim kapcima. Hladnoća i vlaga su prožele njegovo tijelo i on je počeo drhtati. S vremena na vrijeme je prilazio vitrinama i čitao natpise na svakoj. Napokon je došao do kraja drvenog nogostupa i stao ispred velike kamene kuće." ("Zločin i kazna")

"Vrućina je bila nepodnošljiva: sparina, vreva, skele, opeke, prašina, i taj neponovljivi peterburški smrad, poznat svima koji nisu u stanju napustiti grad tijekom ljeta - sve je to bolno tuklo po napetim živcima mladića." ("Zločin i kazna")

"Odatle se pruža pogled na zgrade s krčmama: žene užurbano ulaze i izlaze, nepokrivenih glava, u domaćim haljinama. Stoje u skupinama, posebno ispred ulaza u neku krčmu odakle dopiru zvuci veselja, pjesme, gitara, usklici." ("Zločin i kazna")

"...razmišljao je kako tako ispada da ljude u sve velike gradove ne dovodi neka prijeka potreba, već čudna sklonost da žive negdje gdje nema ni vrtova ni fontana, gdje je vječita prljavština, smrad i vrebaju različite gadosti." ("Zločin i kazna")

"Bila je čarobna noć, poput onih koje je u stanju osjetiti samo mlad čovjek. Nebo je bilo tako jasno i puno zvijezda da se ne možete ne upitati kako je moguće da tako podli i iskvareni ljudi žive pod tim nebom." ("Bijele noći")

"'Razumijete li Vi, gospodine, što znači kada nemate kamo bježati?' Sjetio se odjednom pitanja Marmeladova, 'jer svatko mora imati neko mjesto na koje bi mogao pobjeći...'" ("Zločin i kazna")

"Rečeno mi je da klima u Peterburgu nije dobra za mene, i da ću teško živjeti sa svojim skromnim primanjima. Znam to i bolje od svih tih iskusnih savjetnika... Ali ja ostajem u Peterburgu. Ja neću napustiti Peterburg! Neću pobjeći jer... Avaj! Zaista nikome nije važno odlazim li ili ostajem." ("Zapisi iz podzemlja")