Ruski „kokošnik": od slavenskih svadbenih običaja do Courtney Love

U drevnoj Rusiji, žene nisu nosile šešire. Šeširi su bili za muškarce. Žene su imale svoja pokrivala za glavu koja su bila ljepša i udobnija: kokošnike. Izrađivali su ih od skupocjenih materijala – svile, baršuna ili brokata i ukrašavali biserima, čipkom, dragim kamenjem i vezenim zlatnim nitima.

Riječ „kokošnik" dolazi od staroslavenske riječi „kokoš", koja je označavala pijetla odnosno kokoš. Ovaj drevni ruski ukras za glavu u obliku krijeste (lepeze ili okruglog štita) bio je dugo simbol ruske mode.

Po strukturi, kokošnik je lagana lepeza izrađena od tvrđeg papira, metalne vrpce ili krune šivanjem spojene u šešir ili mrežicu za kosu. Baza se izrađivala od damaska i baršuna ili crvenog kretona na tvrđoj površini od platna ili kartona, spojenog lijepljenjem ili šivanjem. Razglednica, 1900.

Površina se ukrašavala ornamentima: umjetnim ili svježe ubranim cvijećem, brokatom, čipkom, biserima, riječnim biserima (od 16. stoljeća vađenih se iz jezera Ilmen), zlatnim nitima, folijom, staklom ili dragim kamenjem. Vrat se često pokrivao zlatnim vezenim ukrasima / Kokošnik princeze Orlove-Davidove na maskeradi 1903.

Dno kokošnika bilo je platneno. Vrpcama se pričvršćivalo na zatiljak. Pri oblačenju, obično se lagano povlačio prema čelu, dok se zatiljak uglavnom prekrivao platnom ili dodatnim komadom grimiznog baršuna i zatezao vrpcama.

Na vrhu kokošnika obično su se nosili svileni ili vuneni šalovi, gusto protkani ornamentima od zlatnih ili srebnih maramica, tj. „ubrusa", odnosno tankih laganih pokrivala ukrašenih čipkom, vezom, a nosili su se i velovi. Ubrus se postavljao dijagonalno i pričvršćivao ispod brade. Dugi veo od gaze ili svile pričvršćivao se također ispod brade i spuštao s vrha kokošnika na grudi, rame ili leđa.

Oblik kokošnika dosta se razlikovao od mjesta do mjesta, ali je uglavnom ovisio o tome kako su se po tradiciji nosile pletenice – oko glave, preko čela, na leđima, sljepoočnicama itd. / Ivan Argunov: Portret seljanke.

Drugi detalji i pokrivala za vrat koji su se razlikovali od regije do regije, služili su kao dodatan ukras. No, svi su se držali svog temelja, kokošnika.

U novija vremena, tradicija nošenja kokošnika zadržala se kao dio svadbene opreme do 1920-ih godina. Udane žene nosile su ovaj ukras od dana vjenčanja do dana rođenja svog prvog djeteta. Nakon toga nosile bi kokošnik samo za svečane prilike ili praznike.

Petar Veliki zabranio je plemkinjama nošenje kokošnika carskom naredbom. No vratio se u dvorsku žensku modu za vladavine Katarine Velike koja je tu modu u 18. stoljeću prozvala "a la russe" i uvela je natrag na balove.

Napoleonski rat, koji je izazvao porast patriotizma, izazvao je nov interes za tradicionalne kostime. Oko 1812. g. ulaze u modu plavi i crveni ruski sarafani sa strukom u Empire stilu i filigranskim gumbima / Carica Marija Fjodorovna s dijamantnom tijarom-kokošnikom, oko 1880.

Dvorski kostimirani balovi ranog 20. stoljeća i umjetnička imaginacija ruskih dizajnera te modnih dizajnera u emigraciji jako su pridonijeli popularnosti kokošnika.

Danas kokošnik ima svoje mjesto u svjetskoj modi / CHANEL Pariz-Moskva, sezona jesen 2009.

Kokošnik na svjetskim modnim pistama / CHANEL Pariz-Moskva, sezona jesen 2009

Američka pjevačica Courtney Love s kokošnikom na glazbenom festivalu Afiša Piknik u Moskvi, 23. lipnja, 2011.