Anželika pati od čudnog i rijetkog sindroma, grmljavina kod nje izaziva pretjeranu seksualnu želju. U tim trenucima nevremena, kada moždani centri kontrole zataje, ona spolno opći s muškarcem koji prvi naiđe, a poslije toga nastupa amnezija.
Ovakav komično-erotski loš film s elementima mistike i detektivskog žanra Aleksandra Polinikova mogao je, čini se, nastati samo u ranoj postsovjetskoj Rusiji. Apsolutno sve je postalo moguće, a u pojedinim trenucima "Strasti po Anželiki" balansiraju na rubu pornografije. A odgovor na pitanje zašto daje replika jednog od junaka koji kaže: na nekom drugom mjestu, možda to i je pornić, a ovdje je očito sredstvo.
Ovaj suludi film u isti je mah i nevjerojatno točna slika vremena u kojem je nastao, reflektirajući odsustvo najmanjeg seksualnog obrazovanja, kulturu i stupanj tog ludila. Koliko samo vrijedi predodžba tvoraca filma, a i narodnih masa, o tome čime se bavi seksolog (spoiler: liječnik kod kojeg dolaze radi upražnjavanja seksa...)
Socijalna radnica Marina redovito odlazi na periferiju provincijskog grada kako bi se viđala s ljubavnikom, obiteljskim prijateljem, u njegovom iznajmljenom stanu. Poslije jednog takvog noćnog izleta siluje je lokalni milicionar, poslije čega ona nastavlja odlaziti kod njega na već spomenutu destinaciju.
U filmu Angeline Nikonove uspješno je građena seksualno-patološka nit ispletena oko stockholmskog sindroma i zbližavanja žrtve s nasilnikom, pa se mogu povući i neke paralele s "Posljednjim tangom u Parizu" (atmosfera filma, uzgred, prilično je mučna). Ipak, to je prilično dobar socijalni film koji pomalo igra na terenu "Jelene" kanskog ljubimca Andreja Zvjaginceva.
Djevojka iz dobrostojeće moskovske obitelji stupa u tajnu vezu s građevinarcem iz provincije, što će se pretvoriti u pet godina nemorala, degradacije i par leševa.
Producenti su "Skakavca" Jegora Baranova krstili kao erotski triler, samo što od njega ne treba očekivati napetost kao u "Sirovim strastima". Seks je prisutniji kao metafora izopačenja duše i karaktera u velikim gradovima i nema ga tako mnogo. Ipak, prikazan je daleko erotičnije i na višoj umjetničkoj razini nego što je to karakteristično za ruske filmove snimljene 2014. godine. "Skakavac" nije pokušaj da se utemelji erotski triler i drama kao trash film za amatere, već u svojstvu ozbiljnog žanra. Neki smatraju da je pokušaj zadovoljavajući.
Filmski debi kontroverznog kazališnog redatelja Konstantina Bogomolova doživljen je kao senzacionalan zbog prikazivanja "priležništva" kao ukorijenjenog fenomena jet seta Moskve i seksa na platnu. Priča o provincijalki koja osvaja veliki grad našla se i u seriji (dvije sezone). Na kraju druge epizode provincijalka sigurno odbija "mjesto pod suncem". Uslijedit će peripetije u svakodnevnom životu ljubavnice isprepletene s kriminalnim sadržajima.
Po količini efektno snimljene muške i ženske golotinje Bogomolovljeva serija može se usporediti samo s ubojstvima u "Igri prijestolja". U glumačkoj ekipi nalaze se sve same najtalentiranije i najljepše zvijezde ruskog filma Aleksandra Kuznecova, Daša Ernst, Aleksandra Rebjonok. Za ljubitelje čulnih i hrabrih erotskih scena ova će serija biti pravo otkriće.
Najnoviji, vrlo ozbiljan i uspješan pokušaj suvremenog ruskog filma u pronalaženju vlastitog puta u žanru erotske drame. Nagina Sajfulajeva, koja je s ovim filmom debitirala na nedavno završenom Kinotavru, najznačajnijem nezavisnom filmskom festivalu u Rusiji, pobrala je brojne pohvale. Kritičar Aleksej Filipov je primijetio da je riječ o jedinstvenoj niši ruskog filma, gdje ljudi umiju voditi ljubav, govoriti kao u životu i egzistirati izvan moralnih ocijena.
U središtu priče o jednom bračnom paru iz Kalinjingrada, okruženog Europom, nije seksualna emancipacija, već otvoreni i delikatni razgovori u obitelji koja se našla u krizi. Seks je neodvojivi dio duhovnog, a ne tjelesnog života, pa to izgleda impresivno.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
