Tri šetnje po Moskvi: slikarska, književna i glazbena

Izvor: Getty Images / Fotobank.

Kremlj i Crveni trg najpoznatiji su kulturno-povijesni spomenici ruske prijestolnice, svaki turist koji dođe u Moskvu obavezno ih posjeti. Pa ipak, u Moskvi postoji i mnogo drugih mjesta koja obavezno treba vidjeti. Ako se ne pridržavate standardne rute turističkog programa, moći ćete otkriti spomenike po kojima je Rusija zaista jedinstvena u svijetu: izvanredne primjere slikarstva i arhitekture, spomenike vezane uz književnost i glazbu, kao i prirodne ljepote.

Penelope Vogler nedavno se vratila sa svojeg prvog putovanja u Rusiju i priča o petodnevnom boravku u Moskvi: „Za mene je boravak u Moskvi nezaboravno iskustvo. Moskva je nevjerojatan spoj izrazito bogate kulture i nesvakidašnje zabave. Čak i tako uobičajena stvar, kao što je odlazak u metro, ustvari je putovanje kroz svijet sovjetske umjetnosti i povijesti. Posebno su mi se svidjele moskovske crkve, koje su od vrha do dna pokrivene keramičkim ukrasima, ikonama i pozlatom, vijugave rijeke i proljetna ljepota moskovskih parkova, Tolstojeva kuća pretvorena u muzej, galerije, dvorci... Sve je to dio književno-povijesnog mozaika koji je mnogima od nas na Zapadu potpuno nepoznat, na našu veliku žalost.“

Dakle, ako zaista želite upoznati Moskvu, možete izabrati jednu od tri rute za koje vam nije potreban vodič. Za svaku rutu trebat će vam po jedan dan.

} 

Dan prvi: slikarstvo i arhitektura

„Slikarstvo je neodvojivi dio moskovskog ambijenta, ono se ovdje susreće na svakom koraku“, priča o svojim doživljajima Gitanjali Chaturvedi iz Indije. Brojni gosti prijestolnice najprije odlaze u Puškinov muzej slikarstva, poznat po kolekciji slika europskih impresionista. Ali zašto ne uključiti u program i upoznavanje s radovima ruskih slikara? Državna galerija „Pavel Tretjakov“ (Tret'jakovska galerija), smještena u živopisnom ambijentu Zamoskvorečja, nudi svojim posjetiteljima „ubrzani tečaj“ ruske povijesti i kulture. Između ostalih slika tamo su izloženi portreti careva, ikone, ruski pejzaži, od kojih zastaje dah i grandiozni prikazi povijesnih događaja.

„Provela sam cijeli dan u Tretjakovskoj galeriji i uživala u umjetnosti“, kaže Chaturvedi. Poseban utisak na nju ostavili su Repinova slika „Ivan Grozni ubija svog sina“ i zadivljujući pejzaži – prikazi bure na moru, nepreglednih polja, proljetnog cvijeća i livada. Po riječima Chaturvedi, jedan dan u Tretjakovskoj galeriji dovoljan je da se potpuno suživi s Rusijom i njenim narodom. A u restoranu Klasika, čiji ambijent podsjeća posjetitelje na remekdjela ruskog slikarstva, može se naručiti odličan „business lunch“.

Obavezno treba vidjeti i prozračne, svjetlošću prožete slike Mihaila Nesterova, čiji se originali nalaze u Marfo-Marijinskoj obitelji. Ovu elegantnu crkvu u modernom stilu projektirao je arhitekt Aleksej Ščusev. Jedan od najpoznatijih njegovih radova je Mauzolej V. I. Lenjina. Ljubitelji umjetnosti 20. stoljeća svakako trebaju otići u Novu Tretjakovsku galeriju, gdje će moći uživati u primjerima suvremene eksperimentalne umjetnosti i danas već zaboravljenim skulpturama koje su svojevremeno bile simboli sovjetske epohe.

Poslijepodne je najbolje sjesti u metro i doći do stanice Kolomenska, a odatle u park Kolomensko, gdje se nalaze vrhunski primjeri moskovske arhitekture. Na obali rijeke Moskve, među voćnjacima s puno jabuka, uzdiže se crkva Uznesenja Gospodnjeg koja je ubrojena u spomenike Svjetske baštine UNESCO-a. Sagrađena je 1532. godine po narudžbi Vasilija III povodom rođenja prijestolonasljednika Ivana, koji je kasnije postao poznat kao Ivan Grozni. To je jedan od najstarijih kamenih hramova u Rusiji. Njegova šatorasta kupola počiva na mnogobrojnim lukovima fasada i svodovima stepeništa.

U parku oko hrama nalaze se ostaci naselja iz kamenog doba i rekonstruirane carske odaje iz 17. stoljeća. U muzeju, smještenom u zgradi uprave, izložena je kolekcija najraznovrsnijih eksponata, među kojima su pozlaćena carska vrata i kaljeve peći, djela umjetnika Mihaila Vrubelja. U parku posjetitelj može vidjeti drvenu kućicu Petra Prvog, provozati se parkom na poznatoj ruskoj „trojci“ ili rijekom u čamcu, zaviriti u jedan od tamošnjih drvenih restorana gdje se služi piletina na roštilju i medovača.

} 

Dan drugi: književna Moskva

Nedavno je u Moskvi otvorena nova stanica metroa koja se zove Dostojevska. Na njenim zidovima od sjajnog crno-bijelog mramora prikazane su ilustracije iz romana ovog pisca. Pored stanice je muzej Dostojevskog, na mjestu gdje je on nekada živio. Naime, ranije se tu nalazilo krilo Marijinske bolnice za siromašne, gdje se pisac rodio i proveo svoje djetinjstvo.

Kada izađete iz muzeja, možete proći još dvije stanice metroom, a zatim od stanice Čehovska duž bulevara do spomenika pjesniku Sergeju Jesenjinu, u čijoj blizini će se pred vama pokazati muzej Maksima Gorkog, također osnovan na mjestu gdje je živio. To je izrazito lijepa i moderna vila, a preko puta nje je crkva u kojoj se vjenčao Aleksandar Puškin. Skoro sve ukrasne elemente, uključujući i poznato mramorno stepenište talasastog oblika, svjetiljku u obliku meduze i brončanu bravu u obliku morskog konjica, osmislio je arhitekt Fjodor Šehtelj. Ulaz u muzej je besplatan.

Ova ruta može se završiti posjetom gradskom muzeju smještenom u kući A. P. Čehova. Nedaleko od toga, nalazi se ribnjak pored kojega su se odvijale prve scene iz kultnog mističnog romana Mihaila Bulgakova „Majstor i Margarita“. U restoranu Margarita može se naručiti izvrstan „business lunch“ u koji je uključen bokal vina i vareniki od višanja.

Tu je i stan u kojem je nekada živio Bulgakov, a koji danas ima status muzeja. U istom dvorištu nalazi se i kulturni centar „Dom Bulgakova“, poznat po svojim udobnim restoranima i stiliziranom „tramvaju s gumenim točkovima“ koji vozi u ovom dijelu grada.

Odličan nastavak teme sovjetskih pisaca može biti odlazak u muzej Vladimira Majakovskog – jedinstvenu četvorokatnu konstrukciju koja odražava pjesnikove avangardne ideje. Obilazak muzeja omogućit će posjetiteljima da u punoj mjeri osjete snagu nade i očaja ljudi koji su živjeli u Rusiji početkom dvadesetog stoljeća, a kulminacija će biti posjeta sobice na posljednjem katu, gdje je Majakovski završio svoj život.

Četiri stanice dalje, na stanici metroa Park kulture, nalazi se starinski dio Moskve Hamovniki, gdje je sve prožeto potpuno drugačijom atmosferom: tu se u sjeni drveća vidi imanje Lava Tolstoja. Ako uđete u drvenu kuću i zavirite u gostinjsku sobu, čiji su glavni ukrasi klavir i medvjeđe krzno, moći ćete čuti snimku glasa velikog pisca, a zatim baciti pogled i na poznati bicikl, koji još uvijek stoji naslonjen uza zid pored kabineta Lava Nikolajeviča. 

} 

Dan treći: zvukovi glazbe

Ruta počinje na stanici metroa Teatraljna, čiji je strop ukrašen zlatno-bijelim bareljefima s prikazima porculanskih balerina, flauta i balalajki. Iz metroa treba izaći tamo gdje je Boljšoj teatr, koji je nedavno restauriran i uputiti se u pravcu Kamergerske ulice. To je pješačka zona s ogromnim brojem kafića i restorana. Upravo tu živio je poznati skladatelj Sergej Prokofjev.

Podzemni prolaz ispod Tverske ulice dovest će vas do Konzervatorija – središta moskovske glazbene tradicije. Od samog otvaranja Konzervatorija 1866. godine u njemu je predavao Pjotr Iljič Čajkovski i upravo dok je ovdje radio napisao je svoje poznato „Labuđe jezero“. Ispred Konzervatorija stoji spomenik velikom skladatelju. Oko spomenika postavljena je niska ograda s upletenim notama iz šest njegovih djela.

Neizostavan dio rute šetnja je po Brjusovoj ulici. U kući br. 7 živjelo je toliko mnogo izuzetnih majstora baleta i glazbenika, da se ni zidovi ne vide od spomen ploča. Pored te zgrade nalaze se spomenici poznatim glazbenicima i Dom kompozitora, na čijem je zidu prikazan violinski ključ. Ako se popnete Strasnim bulevarom na sam vrh brda, ugledat ćete još dva spomenika: kompozitoru Rahmanjinovu, prikazanom kako sjedi na stolici ispred kuće u kojoj je nekada živio te pjevaču i pjesniku Vladimiru Visockom, koji stoji raširenih ruku s gitarom na leđima. Njegove strastvene pjesme o ljubavi, ratu, politici, ludilu i pijanstvu osvojile su srca nebrojenih poklonika.

Skrenite lijevo i uskoro ćete stići do vrta Ermitaž, gdje se nalazi nekoliko kazališta, a među njima se posebno ističu okrugle konture zgrade Nove opere. Ta oaza mira i tišine u samom centru megapolisa prelijepo izgleda i zimi pod snijegom, ali i u proljeće, kad cvijeta drveće. Zimi ovdje rade klizališta, a ljeti se organiziraju koncerti na otvorenom. Kafe „Čajhona № 1“ spreman je gostoljubivo otvoriti vrata svakome tko želi popiti šalicu čaja. Pređite prometnu obilaznicu „Sadovoe koljco“ („Vrtni prsten“) i naći ćete se u Muzeju glazbene kulture „M. I. Glinka“, gdje nema što nije izloženo: od lira iz 13. stoljeća do prvih elektroničkih instrumenata. Unutar muzeja, u oči upada natpis s poznatim riječima M. I. Glinke: „Narod stvara glazbu, a mi umjetnici samo je aranžiramo“.

Večer je pravo vrijeme za glazbu uživo. Možete otići u udoban komorni teatar kraj Nikitske ograde na spektakl „Pjesme iz našeg dvorišta“, gdje gledatelji gledaju predstavu uz votku i meze. To je odlično sredstvo za uklanjanje svih jezičnih barijera. „Bila je to luda večer, puna ruskih pjesama i votke. Nisam mogla niti sanjati da će mi toliko zadovoljstvo pružiti predstava u kojoj nisam razumjela nijednu riječ. To je iskustvo s kojim se ništa ne može usporediti“, prenosi nam svoje utiske Penelope Vogler.